artiljerijsko vreme
Vojna oprema

artiljerijsko vreme

Rak na novoj šasiji južnokorejske kompanije Hanwha Techwin. U pozadini su kule koje čekaju montažu u dvorani Huta Stalowa Wola SA.

Već nekoliko godina provodi se proces modernizacije opreme raketnih snaga i artiljerije Poljske vojske. Sve artiljerijske programe nazvane po vodenim rakovima provodi poljska industrija, a prije svega Huta Stalowa Wola SA, u vlasništvu Polska Grupa Zbrojeniowa.

Najveći ugovor koji je Inspektorat za naoružanje Ministarstva nacionalne odbrane potpisao u prvih osam mjeseci 2016. godine odnosio se na nabavku samohodnih minobacača Rak 120 mm na bazi šasije od strane konzorcijuma kompanija Huta Stalowa Wola SA i Rosomak SA. Oklopni transporteri Rosomak. U skladu s tim, u 2017-2019. godini, osam modula vatrogasne podrške, tj. ukupno 64 samohodna minobacača M120K i 32 artiljerijska kontrolna vozila sa pogonom na sve točkove. Potonji u tri verzije: 8 u verziji za komandire i zamjenike komandira čete za podršku i 16 u verziji za komandire streljačkih vodova. Cijena ove transakcije iznosit će oko 963,3 miliona PLN. Prva dva modula kompanije trebala bi biti isporučena odjelima 2017. godine. Tri modula treba da budu isporučena u periodu 2018-2019.

Rak na Rosomaku

Ideja o uvođenju samohodnih minobacača u službu poljskih kopnenih snaga nastala je usvajanjem oklopnih transportera Rosomak, koji su službeno naručeni 2003. godine. Zaključeno je da je bataljonima opremljenim ovim vozilima potrebna adekvatna vatrena podrška, koju vučni minobacači ne mogu pružiti, a do sada korištene samohodne haubice 122 mm 2C1 Goździk ne bi imale istu mobilnost zbog gusjeničarske šasije - posebno kada su bile dugo prisiljene marševe. U početku se, kao iu slučaju samih nosača aviona, razmišljalo o kupovini licence u inostranstvu, ali je na kraju odlučeno da se novi sistem naoružanja razvije u Poljskoj.

Istraživačko-razvojni rad na sistemu autonomne kupole sa automatskim minobacačem kalibra 120 mm započeo je u HSW 2006. godine i prvobitno je financiran iz vlastitih sredstava. Ministarstvo odbrane se formalno uključilo u ovaj projekat tek tri godine kasnije. Shodno tome, o izboru kalibra oružja odlučivali su dizajneri iz Staljov-Volje, a ne vojska, iako je to bio jedini logičan izbor. Jedan od prioriteta je bila maksimalna automatizacija sistema. Stoga je toranj Rak opremljen automatskim uređajem koji vam omogućava punjenje streljiva u bilo kojem položaju cijevi. Zahvaljujući tome, brzina paljbe dostiže 12 metaka u minuti, a domet, uklj. zahvaljujući cijevi od tri metra i uz korištenje posebno dizajnirane municije - do 12 km.

Godine 2009. Odjeljenje za politiku odbrane Ministarstva nacionalne odbrane naložilo je HSW-u da razvije i testira do 2013. godine vatreni modul kompanije - samohodne minobacače kalibra 120 mm. Modul je trebao da se sastoji od dva prototipa minobacača - jednog na gusjeničnoj i jednog na kotačima. HSW je također morao pripremiti prototipove specijalizovanih vozila: municiju, kontrolu, artiljeriju i izviđačku radionicu. U vezi sa izmjenom pravilnika za prijem novog naoružanja u upotrebu, a time i za njihovo ispitivanje, Ministarstvo odbrane je dalo saglasnost da se rok za istraživanje i razvoj produži do kraja maja 2015. godine, ali ni taj rok nije ispoštovan.

Sporazum od 28. aprila 2016. odnosio se samo na samohodne minobacače i komandna vozila na točkovima. Za kompletiranje vatrogasnog modula čete potrebno je još: artiljerijska izviđačka vozila (AVR), vozila za municiju (BV) i vozila za popravku oružja i elektronike (VRUiE). Najizraženiji je nedostatak artiljerijskih izviđačkih vozila, koja bi se, nakon modifikacije, trebala koristiti u drugim novim artiljerijskim sistemima, kao što su Regina/Crab ili Langusta. Tek nakon uspješnog završetka testiranja ovih specijalizovanih mašina biće zaključen dodatni ugovor za njihovu kupovinu. Međutim, ovaj posao će, naravno, zahtijevati određeno vrijeme, jer je operater opreme, Uprava raketnih snaga i artiljerije Kopnene vojske, odlučila da promijeni bazno vozilo BRA. Sadašnji - oklopni automobil "Zubr" - nakon nekoliko godina istraživanja utvrđeno je da je neadekvatan.

Lakše će se nositi sa stalkom za municiju i radionicom, čiji je završetak zakazan za ovu godinu.

Ovo neće biti kraj programa. Istovremeno sa minobacačem, testiran je i gusjenični minobacač na šasiji Rosomak, dok je na modificiranom LPG gusjeničnom transporteru iz HSW-a, koji je ujedno i baza komandnih vozila u vatrogasnim modulima divizije Regina/Krab. Stoga je, dugoročno gledano, moguće da budu naručeni i moduli gađanja samohodnih minobacača 120 mm na gusjeničnoj šasiji, proizašlih iz programa Borsuk, tj.

rakovi meandri

Komisija za naoružanje Inspektorata za naoružanje potpisala je 6. i 7. aprila 2016. godine najnovije dokumente kojima se otvara mogućnost pokretanja masovne proizvodnje i isporuka Oružanim snagama samohodne haubice Krab kalibra 155 mm na novoj šasiji, koja je poljsko-korejska modifikacija nosača južnokorejskog topa K9 Thunder. Tako je bilo moguće započeti isporuke oružja u konačnom obliku, na koje su poljski topnici čekali gotovo koliko i mornari korvete Gawron.

Puna verzija članka dostupna je u elektronskoj verziji besplatno >>>

Dodajte komentar