Studije jezika, ili "Wieheister" Michala Rusineka.

Michal Rusinek me ne prestaje oduševljavati. Prelazeći na njegove uzastopne knjige za djecu, u kojima se dotiče raznih pitanja vezanih za jezik, ne mogu mimoići ogroman posao koji je morao obaviti da pronađe i prouči sve riječi o kojima raspravlja i analizira iz različitih uglova. Osim toga, veoma je dobro čitanje!

Eva Sverzhevska

Prokletstva i regionalizmi

U knjizi "Kako psovati. Vodič za djecu(Izdavačka kuća "Znak", 2008) autor se vrlo duhovito i zanimljivo pozabavio psovkama koje su koristila djeca, za sve - mlađe i starije čitaoce. Prvo ih je prikupio od čitalaca, a zatim je na osnovu njih stvorio poetski priručnik.

Onaj ko posegne za knjigom pod nazivom "Od Mi'kmaqa do Zazulija…(Izdavačka kuća Bezdroża, 2020). Michal Rusinek sa svojom uobičajenom radoznalošću, ali istovremeno i humorom, uočava različite regionalizme i pokušava ih dešifrirati uz pomoć kratkih pjesama i opisa.

Retorika i istorija

Pozicija "O cemu pricas?! Magija riječi ili retorika za djecu“, nastao u saradnji sa dr hab. Aneta Zalazinska sa Jagelonskog univerziteta uči mlade čitaoce kako da ubede svoje sagovornike ili kako da prebrode tremu i stres od javnog nastupa.

U svojoj najnovijoj knjizi,Wihajster, vodič za posuđenice„(objavljeno u Znaku, 2020.) autor jednostavno bombarduje mladog (ali i znatno starijeg) čitaoca primjerima riječi koje smo „uhvatili“ iz drugih jezika.

– Mislim da ne samo deca treba da znaju odakle potiču reči koje koristimo. Znam to iz vlastitog iskustva, jer me je rad na Wieheisteru mnogo naučio. Gledajući jezik, dobijamo precizniju sliku o našoj kulturi i civilizaciji koju on predstavlja”, kaže Michal Rusinek. – Gledajući duboko u istoriju reči, zavirujemo i u istoriju Poljske, koja je nekada bila multinacionalna i multikulturalna. I imala je različite kontakte s drugim kulturama: ponekad militantne, ponekad komercijalne, ponekad samo susjedske, objašnjava. – Možemo zaključiti i odakle potiče civilizacija, kultura i kuhinja. Ovo bi mogao biti početak zanimljivog razgovora.

Zajedno kao tim

Wieheister je jedna od onih knjiga koja na prvi pogled pokazuje da ne samo da je potrebno vrijeme za rad na njoj, već je potrebno i mnogo istraživanja, pa čak i uključivanje drugih ljudi koji su specijalizovani za predmetnu temu.

– Kada sam pisao ovu knjigu, pitao sam prof. Isabela Winiarska-Gorska, izvrsna istoričarka jezika sa Univerziteta u Varšavi, govori autoru. „Na moj zahtjev pripremila je slogane koji objašnjavaju porijeklo riječi iz različitih tematskih krugova – onih koji su još uvijek prisutni u jeziku i nazivaju predmete sa kojima se moderna djeca mogu susresti“, objašnjava ona. - Mnogo smo pričali o tome, profesor je proveravao etimologiju u mnogim izvorima. Radovi su trajali nekoliko mjeseci. O ilustracijama da i ne govorimo. Moja sestra Joanna Rusinek imala je još jedan težak zadatak: humoristički sloj, toliko važan u knjigama za djecu, u ovoj knjizi je samo u slikama. Jer tekst zapravo sadrži samo slogane”, dodaje Rusinek.

Lozinke

Iskreno, ovdje se ne slažem baš sa autorom. Da, ilustracije igraju vrlo važnu ulogu u Wieheisteru - smiješne su, privlače i drže pogled, ali ima i dosta humora u kratkim opisima, odabiru slogana i povezivanju s određenim odjelima. Jer gdje u kategoriji “Svijet”: “Khusarz” i “Ulan”?

Imam neodoljiv utisak da su se autori ove knjige odlično zabavljali birajući i potom opisujući pojedine članke. To se osjeća na svakoj stranici, posebno tamo gdje se autor nije ograničio na kratko objašnjenje, već je sebi dozvolio nešto širi opis, kao na primjer u slučaju satova:

Sat - došao nam je iz njemačkog jezika, u kojem se zidni sat zove Seiger; u prošlosti se ova riječ zvala voda ili pješčani sat, ili pješčani sat, od glagola sihen, što znači "odvod", "filter". Nekada su se satovi pravili „ka[-kap“, pa „tik-tak“, a danas su uglavnom nečujni.

– Moja omiljena reč danas je wihajster. Jako volim improvizirane riječi koje se pojavljuju kada ne znamo riječ ili je zaboravimo, objašnjava. Ovaj je poseban jer dolazi od njemačkog pitanja: “wie heiss er?” što znači “kako se zove?”. Na pitanje šta je wihaister, obično odgovaram da je to dink koji služi za označavanje. Možda trik.

Uzeo od nas

Michal Rusinek odlučio je da u poljski uvede ne samo riječi posuđene iz stranih jezika, već i obrnuto - one koje su od nas došle u druge jezike. Kako se ispostavilo, njihovo ispravno dokumentovanje pokazalo se zastrašujućim zadatkom.

„Zaista sam želeo da knjiga sadrži poljske reči, odnosno poljske reči pozajmljene iz drugih jezika“, priznaje autor. – Nažalost, nema ih toliko i trebalo je dosta rada da se pronađu. A ako jesu, onda u početku nisu poljski (poljski je bio samo prenosilac na druge jezike), objašnjava on. To je bio slučaj, na primjer, sa krastavcem, koji je posuđen iz germanskih i skandinavskih jezika, ali izvorno potiče iz grčkog jezika (augoros znači zelen, nezreo).

Sve knjige Michala Rusineka, bilo da su o jeziku, među kojima mi se u posljednje vrijeme najviše sviđa Wieheister, ili o drugim temama, zaslužuju pažnju i starijih i mlađih. Spoj znanja, erudicije i humora u njima je zaista prava umjetnost, a autoru to svaki put odlično polazi za rukom.

Naslovna fotografija: Edita Dufay

A 25. oktobra, 15. dana, moći ćete da upoznate Michala Rusineka online na Facebook profilu AvtoTachkiua. Link do grafikona ispod.